now playing

Izašla sam jutros rano u grad. Kupila sam si anticelulitnu kremu i barbiku. Nisam otišla na pripreme. Nisam otišla na kavu. Nisam otišla ni na probu.
Striček, zašto ne smijem plakat na cesti?
Legla sam u krevet obučena. Čitala sam Malu sirenu na engleskom. Nisam se otuširala. Nisam pozdravila roditelje. Nisam ni cipele skinula.
Obećam ti da neću govorit "ne", ´oćeš mi se opet smješit?
Spojila sam se na internet. Čitala sam priče o Harryju Potteru na mugglenetu. Nisam odgovorila na prijateljev mail. Nisam odgovorila na sestrin. Nisam odgovorila ni na poslovan.
Zažmirit ću jako i onda će otić, jel´ tako?
Zabavljala sam se zadnjih godinu dana. Pristala sam na sve što su mi nudili. Nisam našla prijatelje. Nisam našla dečka. Nisam našla tatu.
Ako nešto baš jako jako želim dobijem to, jel´ da?

Volim dečka iz tramvaja. Star je kao i ja, tamnija kosa, svijetlije oči. Prugasta majca i ray banice. Traperice. Više nisam stigla vidjeti. Mislim da ima lijepe ruke - izgleda kao da ima lijepe ruke. U mojim grudima ne kuca srce, to je tempirana bomba koja će eksplodirati u trenutku kada proba izaći van - BUUUUUM - i sve će se razletjeti, i on, i ja i tramvaj. Sve može, samo ne izaći iz tog tramvaja, vozit ćemo se skupa prvo do Trešnjevke, zatim nazad do Dubrave, i opet i opet. Ne moramo razgovarati, samo ne smije otići.
Izašao je na Trgu i krenuo prema satu. Vjerojatno čeka neku. (ili nekog?) Srce mi je u grlu, a leptiri u trbuhu. Zato sada mogu bez problema obući samostojeće čarape i u štiklama odšetati do tebe, dragi.

Imala bih poštanski pretinac iznad kuće, povezan sa dnevnom sobom mini-liftom. Hranu i sve ostale kućne potrebštine bih narućivala preko interneta, a račune plaćala zabafonom. Radila bih kao kolumnist, i radove slala u u redništvo e-mailom. Tako da nikada ne moram izaći iz kuće.
Natjerati te da živiš sa ljudima koje uopće ne poznaš tjedan dana, da se s njima sprijateljiš i navikneš se na njih, i onda vas razbacati nazad je nehumano. Dovoljno za tužbu HHo-u.
Ne radi se o tome da ja te ljude nikada više neću vidjeti. Jer naravno da hoću. Pa ne žive u Tel-Avivu. Radi se o tome da im neću imati što za reći kada ih vidim. Mi smo tjedan dana bili obitelj. A kada se nađemo na kavi, biti ćemo samo nekoliko ljudi koji se znaju ravno tjedan dana. To je tužno. Pogotovo kada upoznaš nekoga tko bi ti mogao biti toliko puno, samo da su okolnosti malo drugačije.

Pijanac koji spava na klupi. Tri pijana lika iz Dubrave koji čekaju noćni. Ja sjedim sa nogama na klupi. I ja sam pijana. Valjda se zato usudim izgovoriti to. Ti stojiš i vičeš. Nikada ne piješ. Znam da sam pogodila bolnu točku, i koliko god ti glasno vikao, to nećeš promijeniti. I eto mog nadčovjeka, mog idola koji je slab, koji je čovjek. Ispričavam ti se, grliš me, baš smo pravi prijatelji. Smijem nestati. Zadnja stvar u koju sam vjerovala - tvoja nadmoć. Tvoja sigurnost, ti koji uvijek znaš što radiš. Dovoljno je da stavim masku i ode sva ta uzvišenost u kurac. S jedne strane je ugodno. Kompenzira. A s druge strane, žao mi je što si me uvjerio da nisam napravila ništa zbog čega bih trebala žaliti. Evo ti moje liste uskršnjih želja: Htjela bih biti katolik, htjela bih vjerovati u ljubav, htjela bih htjeti djecu, htjela bih biti gluplja.

Kako ti mogu staviti u riječi ono što mislim? Riječi su gnjusne. Daju ti osjećaj da možeš nešto što ti je bitno podijeliti s nekime. Ne možeš. Govor i pisanje su banaliziranje. Uspoređivanje. Nisu objašnjavanje. Kako ti mogu izgovoriti koliko mi značiš kada svaka riječ koju kažem ima desetine značenja?

Da, to je silovanje. Iako ni u jednom trenutku ne kažeš "ne". Iako stenješ. Iako svršiš. Silovanje je, jer je lagao. Jer te pustio da uživaš, ne samo tijelom, nego i glavom i dušom. Jer je znao točno što je, gdje je i kada je slagao. Jer je znao da kada to jednom udari u glavu, da će boljeti još više, zbog svega lijepog što je bilo. Zbog toga što mu je bilo dozvoljeno da ugodi. Da te netko sveže, prebije, ostavi da crkneš u šumi kao da si krava za rasplod koja je odslužila svoje, ne bi bilo gore od ovog što je napravio. To je sasvim sadističko, sasvim iskreno, sasvim pravo silovanje.

...za početak, najočitija. Kurvu bi platio.
A druge strane, vozili smo se dobrih pola sata da bi ti našao fukodrom koji nije preponižavajući za mene. Platio si mi cugu. Nije onoliko koliko bi platio kurvu, ali ne može se ni reći da je besplatno.
Kurvu vjerojatno ne bi pobrao usred tjedna kada svaki dan radiš od 08-26 sa gomilom "umjetnika". To napraviš samo onda kada ti se čini da imaš priliku koju ne treba propustiti.
Onda opet, možda je baš to ono što ti je trebalo? Malo odmora, doslovce "ispuhivanja".
Ajmo dalje. Sumnjam da bi se kurvu toliko trudio zabavljati. Ali to možemo svrstati pod dio o plaćanju.
Kurvi bi rekao što točno želiš. Ili ne bi, nego bi s njom napravio što točno želiš. Ipak, ja sam ti dala točno ono što želiš. Nije te teško pročitati, uvijek galantan ali nikad neiskren. Možda kurva to kod tebe ne bi cijenila. Iako sumnjam. Svaka žena koja je upoznala više od tri muškarca upoznala ih je sve. A iskrenost im je rijetka vrlina.
Kurvu vjerojatno ne bi odvezao doma nakon svega. Međutim, to bi bilo zato što bi ona radila, pa bi ju ostavio na pogodnoj lokaciji. Da ti kaže da želi doma, odvezao bi ju.
Kurvu ne bi htio tako jako kako si htio mene kada sam se naslonila na nekoga. Kurva ni u jednom trenutku ne bi bila plijen, bila bi sredstvo. Ali u to sam se i ja pretvorila one sekunde kada sam ti sjela u auto.
I kurva i ja to radimo iz istog razloga. Počele smo zato da bismo preživjele, a sada više ne znamo kako bismo bez toga. Nisu zubi jedini organ u ljudskom tijelu koji se ne regenerira sam od sebe. Barem ne kod žena.
Kurva te ne bi voljela. Vjerojatno bi joj bio simpatičan, ti si svima simpatičan. Ne volim te ni ja, ali si mi simpatičan.
Iako se tako ne čini zapravo i kurva i ja radimo istu stvar - iskorištavamo te. Ona za novac, ja za stimulaciju života. Da se zaljubim u tebe, pa da patim jer me ne voliš. Ili da me muči grižnja savijest.

Mislim da ipak postoji jedna razlika.
Kurvi ne bi palo ni na kraj pameti da ti u trenutku kada misliš da je imaš klizne iz ruku, lažno uzdahne par puta i da ti znak da se legneš, da će ona. Ne zato da bi tebe zadovoljila, pa da joj opet dođeš, nego jer... u trenutku kada vičeš i stenješ, a ja držim tvoj kurac u ustima, vidim da se treseš i da me ne vidiš. I u tom trenutku si bespomoćan kao malo dijete. U tom trenutku ja mogu otići, ugristi te, mogu što god hoću. Ne znaš tko si, gdje si, ne znaš tko sam ja. A ja točno znam tko si ti. Nitko nikada nije bliži bogu, nego ja u trenutku kada svršavaš, kada se nisi u stanju kontrolirati, kada se ono što si prije mjesec dana pojeo a sada je prerađeno u bijelu ljepljivu sluz razlijeva po tvom autiću koji toliko voliš.
Eto, dušo moja, u tome je razlika.
U mene ne možeš ući.